Otplesala sam svoju prvu probu u četvrtom razredu osnovne škole. Nije bilo teško sprijateljiti se s ostalim malim folklorašima. Igrali smo se, plesali i pjevali, mislim da nisam mogla više zabave poželjeti. U Dukatima, malo starijoj sekciji, kreće nešto ozbiljniji rad. U tom ranom tinejdžerskom razdoblju budi se ideja kako ne dolazite na probe samo iz hobija. Čim kročite izvan prostora „Tene”, počinje vam nedostajati ta vesela energija, dinamičan ples, prodorna pjesma, vaši živahni prijatelji i onaj osjećaj da pripadate nečemu većem.

Najprije je važno istaknuti da je najlakše ugledati se na starije od sebe. U „Kraljicama”, reprezentativnom ansamblu, generacijski razmak nije rijedak, ali isto tako, nije teško ni primijetiti da nam je razlika u godinama vrlo korisna. Oni s više iskustva rado daju korisne savjete o tome kako se uklopiti u sekciju. Nadalje, jako nam je važno poštovanje koje se stječe s godinama aktivnosti. Razumljivo je kada netko stariji ne podnosi preveliku opuštenost mlađih. Taj zna da se najviše postiže upornošću. Također, nepisano je pravilo da stariji imaju prednost pri izboru sjedala u autobusu i ostalim „luksuzima„ koji su nam izrazito važni.

U našem Društvu presudni su trud i volja. Ne mislimo kako ćemo svi biti jednaki, kako ćemo svi moći plesati sve koreografije i pjevati sve pjesme. Jednostavno je nemoguće da svi imamo iste sposobnosti. Naučeni smo na red, rad i disciplinu, a sami odlučujemo hoćemo li uložiti više ili manje truda u probu. Svjesni smo da ćemo do najboljih rezultata doći isključivo pojačanom energijom i koncentracijom, nitko od nas ne želi biti viđen kao slaba karika koja će odudarati u koreografiji. Pomažemo si međusobno do savršenstva; na probi ćete od plesača najčešće čuti kako upozoravamo ostale o kružnici, vertikali, krivoj nozi, osmijehu i sličnim detaljima. Iako takvi trenutci često zvuče naporno (jer nitko ne voli da ga se ispravlja), prije ili kasnije do izraza dođe njihova prava namjera.

Nadalje, ono što drži jednu mladu osobu u tom okruženju starih tradicija jest zajedništvo koje ljubav prema istim tim starim tradicijama pruža. Volim vidjeti šarenilo nošnji, volim na svadbi čuti kolo, volim primjenjivati neke stare običaje i učiti o njima. Uživam u društvu ljudi s kojima dijelim te ljubavi. Ti ljudi prepoznaju mene i moje strasti i ja razumijem njihove. Jako je teško ne zbližiti se s takvom ekipom. Napamet već znam tko bi mi bio najbolji par za koju koreografiju, pokraj koga volim stati za pjesmu ili kolo, koga ću uhvatiti kada je vrijeme za učenje novih koraka, vrijeme za zezanje pod probom ili tko će mi dati najbolji savjet.

Također, u našem je timu mnogo članova, ali vjerujem da je tajna naše energije i povezanosti upravo u činjenici da smo svi međusobno slični. Svi imamo određene osobine koje nas povezuju i koje su ključne za dobru energiju na pozornici, probi ili na druženju. Većinom smo ekstroverti i volimo dobru zabavu, što znatno pridonosi odličnoj atmosferi. Sviđa mi se to što smo strpljivi, odgovorni i uvijek spremni pomoći.
Dakle, puno vremena provodimo skupa, volimo se međusobno, volimo se družiti, plesati, pjevati i jako je teško odustati od nečega takvog. Već sam osam godina članica KUD-a „Tena”, od kojih posljednje četiri godine radim na dostizanju izvrsnosti u sekciji „Kraljica”, dalek mi je put do cilja, ali uz pravo društvo neće biti težak. Često ćete čuti kako neke ekipe na sebe gledaju kao na obitelj, ali za nas to stvarno vrijedi.