Kroz prethodna četiri desetljeća KUD „Tena” čuva, njeguje i prenosi bogatu baštinu hrvatske narodne kulture, posvećujući veliku pozornost narodnoj nošnji kao jednom od najvidljivijih i najvrjednijih simbola identiteta. Danas naša zbirka broji više od 600 kompleta narodnih nošnji, od kojih su velika većina originali – tihi svjedoci života, običaja i ljepote našeg naroda. U današnjem vremenu kada moda traje jednu sezonu, pa i kraće, sve je teže među mladima osvijestiti važnost brige za nošnje. Uz to, potrebno je naglasiti kako je sve veći broj naših nastupa, putovanja, pa i samog broja različitih kompleta nošnji doveo do toga da je sve izazovnije održavati nošnje između dva nastupa. Konstantno ponavljanje rečenica „pazi kao da je tvoje” ili „kako si zadužio, tako i vrati” dovelo je do toga da se i među članovima javlja sve veći interes za slaganjem, peglanjem, ali i izradom određenih dijelova nošnji.

U Društvu se već godinama radi na edukaciji svih članova prvog ansambla, kako o oblačenju različitih nošnji tako i o njihovom peglanju i održavanju. U početku se poticalo da članovi sami znaju što im je sve od dijelova potrebno te način i redoslijed oblačenja. Naravno, postoje dijelovi narodne nošnje koje članovi ne mogu sami namjestiti te im je potrebna pomoć. Primjerice, djevojke u đakovačkoj nošnji ne mogu staviti same sebi šamije na glavu. Kako bismo si skratili vrijeme potrebno za oblačenje, ali i rasporedili „posao” na više ljudi, redovito učimo nove članove kako je ispravno postaviti. Danas naše zaduživanje nošnji funkcionira na način da se prije nastupa napravi popis tko pleše koju koreografiju i ja kao garderobijerka (i uz pomoć drugih članova ako je veći broj koreografija u pitanju) pripremam komplete za svaku osobu. Kada dođete pokupiti svoje nošnje, već vas čekaju spremni kompleti, te u garderobi evidentiramo da ste preuzeli i pregledali je li sve na broju. Nošnju nakon nošenja vraćate ispeglanu. Tek kad je svaki komplet pregledan, smatra se da ste razdužili svoje nošnje.

Kada je u pitanju postavljanje šamije, htjela bih istaknuti jednu anegdotu koja pokazuje koliko smo ovim vještinama zainteresirali naše članove. Prilikom spremanja u panici, kako to obično i bude, za jednog od nastupa na turneji u Poljskoj prilaze mi Marko Zrakić i Ivan Perić te govore kako se ne trebam brinuti, da će oni „teta Sanji” postaviti šamiju, a ja nek’ pomognem drugim curama i spremim sebe. Prvotno u strahu kako će to izgledati ipak pristajem (razmišljam kako je lakše popraviti nego raditi od nule u tom trenutku). Na moje iskreno iznenađenje – potrebe za intervencijom nije bilo. Štoviše, naši dečki bolje stavljaju šamije nego neke cure! Možemo se pohvaliti da se naši dečki stvarno odlično brinu o svojim nošnjama tako da cure, ne brinite, znat će si sami ispeglati košulje kad se ožene! Još jedan od primjera odličnog timskog rada, komunikacije, ali i vještine u oblačenju kojemu sam svjedočila dogodio se pred nekoliko godina. Jedna od plesačica bila je u ulozi drúge u koreografiji „Kumova grana” te je odmah nakon toga slijedila koreografija „Baranjski svatovski adet”. Kako bi svima bilo jasnije o kojem vremenskom odsječku se radi, plesačica je imala 3 minute da se kompletno presvuče od glave do pete, uključujući i promjenu frizure. U te 3 minute oko nje su bile četiri cure: dvije su je skidale, treća oblačila sljedeću nošnju, a četvrta je bila zadužena za kosu. Bila je gotova i prije vremena.

Naravno, uz svaki dobar primjer ima i onih koji u trenutku gužve i panike iza scene izazivaju zabrinutost, negativnu energiju, pa i pokoju ružnu riječ. Ali većina ovakvih situacija završava se naknadnim smijehom na račun „krivca”. Na jednom od svojih prvih nastupa u „Slavonskim kraljicama”, još kao 15-godišnjakinja, plesala sam u dvije lijeve čizme. S obzirom na to da nisam provjerila prije pakiranja, upravo iz tog razloga inzistiramo da svatko pakira svoju nošnju i detaljno pregleda. Nerijetko se događa i da se dijelovi nošnji obuku naopako, da se izostavi neki dio, da dijelovi „lete” po pozornici. Na jednom od nastupa jedan dečko ostao je bez gaća – jednostavno mu je puknula vezica tako da je do kraja koreografije morao držati gaće. Što napraviti kad vam pukne vezica tijekom oblačenja? Slobodno kao jedna od naših članica izvucite vezice iz tenisica i svežite! Kao i u svakom ansamblu, imamo i mi onih osoba koje su uvijek posljednje, redovito im nešto padne na pozornici, ali i s tim se kao ansambl na sceni, ali i izvan nje, nosite kao kolektiv. Jedna od najnespretnijih članica koju sam ikada vidjela u ansamblu fantastična je plesačica i pjevačica, ali je jednostavno nespretna i ne ide joj spremanje. Iako smo joj u početku zamjerali, danas je volimo upravo zbog toga. Na svakom nastupu je bodrimo i požurujemo, uvijek uz veliku količinu smijeha jer svi, a i ona sama, znamo kako funkcionira. Sigurno već neko vrijeme niste vidjeli izvedu naše Posavine a da se makar jednoj osobi nisu odvezali opanci, zar ne? Kao i sve, tako i vezanje obuće dolazi uz edukaciju, praksu i malo truda. Ono što je najvažnije je da koliko god prostor za oblačenje bio malen, koliko god vremena imali, na scenu izlazimo kao kompletna slika. Ono prvo što publika primijeti to je kako izgledamo vizualno – upravo ta slika ocrtava rad cijelog Društva.

Možda se iza zastora katkada dogodi da nam nedostaju dukati, da opanci nisu „par” ili da marama uporno klizi – ali upravo te male zgode čine nošnju živom, a nas kao ansambl jednim velikim pogonom u kojem svi kao kolektiv imamo isti cilj – prenijeti našu emociju publici. Podizanjem svijesti o važnosti očuvanja nošnji osiguravamo da i buduće generacije znaju što nose te kako se pobrinuti da i generacije poslije nas na sceni izgledaju jednako kao i sve one generacije prije nas, uz sve prilike i neprilike koje nas prate sve ove godine.