Biti folkloraš oblikuje te na više razina, a biti „Tenin” folkloraš znači živjeti s dijelom tradicije. Danas sa sigurnošću mogu ustvrditi kako je KUD „Tena” uvelike utjecao na moje osobne životne odluke i profesionalna usmjerenja. Snažan i velik utjecaj u formativnim godinama osim iz obitelji, potekao je i iz „Tene”, tada moje druge obitelji s kojom sam provela lijepe godine.
Od ranog djetinjstva zanimali su me pjesma, izvođenje pokreta i ples, ali i tradicionalna odjeća, kostimi. Iako su osnovnoškolske aktivnosti folklora i učiteljica Mara Živković ostavili dojmljiv rani trag slavonske tradicije i omogućuli mi prve susrete s narodnom nošnjom, ponajprije me oblikovalo folklorno izražavanje u „Teninoj” skupini Dukati. Pamtim ustrajnost i strpljivost koju je voditeljica Katica Jakobović imala s brojnim tinejdžerima. Njezina predanost prema dvoglasnoj pjesmi i upornost pri uvježbavanju mladih glasova, strpljivost prema ponavljanju preciznog koraka, drmeša i pravilnog držanja u kolu i danas mi ostaju u dragoj folklornoj uspomeni. Tadašnji nastupi na Đakovačkim vezovima bili su prilika ponosno pokazati rad i trud, sklad pjesme i plesa, raznovrsnost naših običaja i narodnih nošnji. Za mene, djevojčicu s gradskog asfalta koja čita Pearl S. Buck i njezine romane ispunjene običajima i tradicionalnim odijevanjem Dalekog istoka, u Đakovu – srcu Slavonije, KUD „Tena” otkriva mi slavonski folklor i tradicijske običaje.
Čitajući o dalekim drugima zanimam se i za našu baštinu, koju s užitkom i veseljem plešem i pjevam, pa čak i ijujukam kao prava Šokica, iako moji korijeni nisu šokački. I onda, nas četiri folkloraške drúge (Đurđica, Zrinka, Lidija i ja) među vrijednim Dukatima prepozna, za mene još tada nepoznati voditelj, i mi „male” prelazimo u „velike”, u glasoviti FA „Slavonske kraljice”. Ushićeno i radoznalo otkrivam raznovrsne koreografije, plesne zone, neobične, ali zanimljive narodne nošnje, oglavlja, tambure i glazbala, drugačije od slavonskih: pjesmu reru, istarsko dvoglasje. Pripremanja za intenzivne i brojne nastupe otkrivaju u nama djevojkama i sposobnosti češljanja tradicijskih frizura Đakovštine. Jedna drugoj pomažemo pri češljanju i uređivanju oglavlja, pletemo sitne voravice, razne pletenice, kosu slažemo u knedle i punđe, a sve uz nadzor iskusnijih i stariji članica.
U prenošenju znanja, spremanju u narodne nošnje pomaže nam, podučava nas i uči svemu što zna suosnivačica „Tene”, Ana Perić. Njezina istaknuta figura meni je, a vjerujem i ondašnjim brojnim članovima, ostala u sjećanju kao radišna i strpljiva Gorjanka koja brine o nošnjama. Dok smo održavali probe, ona je satima bila pognuta nad rubinom, prstima prebirala i slagala sitne falde ženske suknje kako bi svaki komplet bio savršen pri predstavljanju.
U Zbirci narodnih nošnji za koju sam danas kao kustos odgovorna u Muzeju, često sam u prilici urediti nabore na ženskim suknjama i upravo se tada sjetim tete Ane, svih njezinih savjeta, a ponekad i dobronamjernih prijekora o slaganju, održavanju i spremanju narodnog tekstila i odjeće. Zahvalna sam za svaki trenutak na sceni kada smo kao društvo pokazivali ljepotu narodnog ruha i pri tome dobivali iskrene pohvale o urednosti i uščuvanosti, znajući da je Ana Perić utkala djelić sebe u izradu i održavanje odjeće.
Godine redovitih proba, fizičke aktivnosti, uvježbavanja i druženja nizale su se pod budnim „Merđinim” okom. Voditelj naših „Kraljica”, Enrih Merdić, ostavio je na mene snažan dojam. U prvom redu istaknula bih profesionalan odnos prema svim članovima, kako prema nama tek početnicima u velikom ansamblu tako i prema iskusnim seniorima. Iza njegova ozbiljnog i strogog lica na probama otkrila sam metodičnost u radu, pedagoški pristup, disciplinu i temeljitost u prenošenju folklornog znanja. Zahtjevne probe u smislu uvježbavanja i ponavljanja koreografija rezultirale su skladnim plesačkim i pjevačkim nastupima, a time je i naše zadovoljstvo kao izvođača bilo ispunjeno.
Pamtim smijehom i veseljem ispunjene turneje, tek poneke nastupe s kiksevima i krivim tonalitetima, zajedništvo i druženje, prve zaljubljenosti i simpatije, nadmetanja i dokazivanja, sazrijevanje u prijateljskim odnosima. Danas kao majka prisjećam se koliko je pozitivnih stvari bilo u „Teni” koje su mi pomogle u emocionalnom i fizičkom razvoju te izgradnji vlastitog identiteta kroz pjesmu, ples i scenski nastup.
Bogat folklorni život u „Teni” jednim dijelom utjecao je i na moj odabir zanimanja, kao i današnji profesionalni rad. Spomenuti Daleki istok, uglavnom odijevanje i kulturne osobitosti istočne i jugoistočne Azije, kao i očaravajuća nordijska mitologija, oduvijek su mi bili privlačni, bilo kroz popularne knjige i romane, filmove i drame ili pak kroz dokumentarne serije i stručno- popularna istraživanja i predstavljanja. Folklorni život u „Teni” ukazao mi je na dijelove naše tradicijske baštine koje sam dodatno dopunila saznanjima iz svjetske baštine i kulture na studiju etnologije i kulturne antropologije te povijesti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Rad u Gradskom muzeju Virovitica na mjestu kustosa etnologa otvorio mi je nove poglede na čuvanje, istraživanje i stručnu brigu o prošlosti i baštini. Moja folklorna iskustva pomogla su mi da, uz muzejsku i stručno istraživačku djelatnost, ostvarim i aktivnu ulogu stručnjaka u raznim komisijama smotri folklora i revijama narodnih nošnji. Spoj znanja etnologa muzealca i folkloraša omogućio mi je drugačiji pogled na tradicijsko i scensko predstavljanje narodnih nošnji i običaja.
Prijateljske veze u „Teni” otkrile su i brojne zajedničke interese povezane s tradicijom koje danas razvijamo u projekte značajne za naše društvo i grad. Ono što je „Tena” utkala u nas, s ponosom vraćamo našoj lokalnoj zajednici.
Spone folklora i profesionalnog rada prepliću se i očituju kroz moje dugogodišnje veze s Revijom Đakovačkih vezova, publikacijom koja prati Đakovačke vezove od njihovog osnivanja. Od naslovnice s „Teninom” skupinom Dukati na 30. Đakovačkim vezovima u Jubilarnoj reviji 1967. – 1998., preko suradničke uloge i autorice stručnih tekstova do trenutačno glavne urednice Revije, koja stručno-popularnim tekstovima obogaćuje etnološke i folklorističke spoznaje.
I danas, dugo nakon aktivnih folklornih dana u „Teni”, rado surađujem s nekadašnjim članovima „Tene” jer nas vežu i profesionalne i privatne veze. Susrećemo se kroz urbane i ruralne manifestacije, seminare, radionice, izložbe i različite folklorne susrete. Stečena poznanstva i prijateljstva ostaju kao trajni podsjetnik na bogatu folklornu mladost u „Teni”.