Program

Povuci mišem po karti i otkrij izvorne zvukove svih plesnih zona u Hrvatskoj


KOREOGRAFIJE

Baranjski svatovi krajem 19. stoljeća sastavljeni su zapravo, od niza običaja koji se redaju jedan za drugim. U ovoj koreografiji predstavljeni su samo neki: zaruke i davanje jabuke, oproštaj od majke, izlazak iz crkve, ulazak mladenke u kuću i kobila. Najstariji instrument ovog područja su gajde, a gajdaši su u svatovima pokazivali svoju dominantnost i kreativnost. Stvarali su melodije koje je svirao samo jedan gajdaš. Uz standardne baranjske melodije “Tanac” i “Kolo” pojavljuju se i te rijetko čuvene melodije.
Koreografija: prof. dr. sc. Enrih Merdić
Glazbena obrada: prof.dr.sc. Enrih Merdić i Duško Topić

U najžitorodnijem kraju na sjeveru Bačke oko grada Subotice, gdje žive Bunjevci, omiljni ples je momačko kolo. U ovom plesu muškarci se neupadljivo natječu u igranju. Oni imaju na čizmama pričvršćene zvečke, vrsta praporaca, a žene imaju o pojasu igrač, svilenu široku vrpcu. Prije pedesetak godina Bunjevke su za svoju nošnju kupovale svilene i baršunaste tkanine lionskih tvornica svila u Francuskoj. U Ovoj koreografiji prikazane su dvije kraće slike iz bunjevačkih svatova.
Koreografija: dr. sc. Ivan Ivančan
Glazbena obrada: Marijan Makar

Slavonski svatovski običaj iz Đakovštine. U ponoć kum donosi granu okićenu pucojkama, bebama i jabukom, te ju prodaje na licitaciji. Sav prikupljen novac ide mladencima. U Slavoniji samo u svatovima pleše se parovni ples pod nazivom Mađarac. Tu je još i uveženi ples Kukunješće, koji je ovdje dobio svoju verziju plesnim stilom i glazbenim figurama.
Koreografija: prof. dr. sc. Enrih Merdić
Glazbena obrada: Domagoj Pavić

Šokačko kolo

Na blagdan Duhove, većina slavonskih sela je posebnog izgleda, tada se u Gorjanima, Vrpolju, Gundincima, Otoku i drugim selima uz kršćanske dužnosti obavlja i običaj kraljice. Ljelje, kralji, kraljevi, kraljičari, kraljice su sinonimi za isti običaj. Ime ljelje je vjerojatno nastao od pripjeva ljeljo koji se u tom kraju dodaje prigodnim pjesmama, a pjevaju ih djevojke obilazeći u povorci selo u ulozi kraljeva i kraljica. U družbi kraljica može biti i do dvadeset djevojaka, a uz njih idu prosjaci (mladići koji sakupljaju darove) i svirac (gajdaš ili samičar ili u novije vrijeme tamburaši). Vrlo svečano obučene i dotjerane djevojke posjećuju kuće i s posebnim pjesmama za svaku od njih obraćaju se ukućanima. Kraljevi predstavljaju djevojke koje imaju poseban status u selu, a označavaju djevojke zrele za udaju koje su već ušle u seosku zajednicu. Kraljice su mlađe, to su djevojke upravo prispjele za udaju, koje kraljevi uvode u seosku zajednicu. Ulazeći u pojedine domove kraljevi doznaju situaciju u kući i spoznavaju mogućnosti za sklapanje novih brakova. Uz vrlo specifične figure koje se pojavljuju, vrlo je značajna pjesma ovih djevojaka.
Koreografija i glazbena obrada: prof. dr. sc. Enrih Merdić

Kolo kraljeva uz samicu
Mi idemo ljeljo

U koreografiji Kirbaj najveći naglasak je stavljen na edukaciju želeći se vjerno prikazati kako se nekad odvijao kirbaj u okolici Vinkovaca, naravno uz malu dotjeranost kakvu pozornica traži. Prva izvedba ove koreografije prikazala se u Đakovu na 15. godišnjici održavanja “Šokačka se grana vije”.
Koreografija Blanka Žakula,
Glazbena obrada: Mihael Ferić i Duško Topić.

Ajde Mata da ti vračam, da ti sriću kažem

Vrijeme stare slavonske žetve je vrijeme napornog rada. Zato je kraj žetve obilježen posebnim običajima, jer se najbolji klas ostavlja za kraj, da ga obori najbolji kosac. Poslije molitve ples i veselje.

Tri jetve žito žele … onda legle ladovati

U slavonskoj Posavini svako selo ima svoje šetano kolo na polako i šetano kolo na brzo. U tim šetanim kolima, koja se izvode a’capella mogu se vidjeti različite figure: kružnica, “piškota”, zmija, a sigurno najefektnije su “kolo na kolo” i “žrvanj”.

Kolo na kolo – plesna figura šetanog kola iz Davora

Pjesme i plesovi Hrvata u Mađarskoj. Hrvati u Mađarskoj dijele se u nekoliko skupina. Tu su Šokci, Bošnjaci, Bunjevci i Podravci. U Ovoj koreografiji predstavljamo plesove i pjesme Podravaca iz sela Martince i Lukovišće nedaleko Barsc-a. Za ovo područje možemo reći da je tipično Panonsko zbog velikog broja kola i drmeša koja se plešu. Međutim vidljivi su i utjecaji i šokačkog folklora Baranje (naročito u nošnjama) i Mađarskog (temperamentni plesovi momaka).
Koreografija: prof. dr. sc. Enrih Merdić

Uvijek smiješak na kraju ove temperamentne koreografije
Grana javora

Pjesme i plesovi iz Posavine. U Posavini bio je običaj da su nedjeljom pred Ivandan mlade djevojke, složene u redove, išle kroz selo pjevajući “Tančec” na prastari način (unison završetak). Plesovi u Posavini su vrlo temperamentni a to je izraženo u jakom vetikalnom pomaku. “Drmeš”, “Repa”, “Dučec” i zavodljiva pjesma “Ja sam mala” ostali su dio ove koreografije.

Posavski drmeš – virtuozna vrtnja

U Bosanskoj Posavini odmah iza Nove godine još i danas se ljudi posjećuju u kućama samo radi druženja. Ta druženja nazivju divani. Na divanima ljudi se opuste, popiju koju, zapjevaju i naravno zaplešu. Pjesma u ovom području je vrlo specifična i najčešće se pjeva bez glazbene pratenje. Uz glazbenu pratnju tambure (šargije) i violine pleše se Đačko kolo, Trojanac, Ciganija i Ravno kolo.

Đačko kolo – najčešći ples u Bosanskoj Posavini

Svatovi u Bosanskoj Posavini sastoje se od niza običaja i pripadajućih pjesmama. Sigurno najznačajniji trenutak u svatovima je kada mladenki stavljaju duvak (oglavlje) i na taj način simbolično prikazuju trenutak kada djevojka postaje žena. U koreografiji je prikazan još jedan običaj a to je ulazak mladenke u kuću i sjedanje svekrvi u krilo. U svatovima se uvijek puno pleše.

Svekrvice jel to tebi milo, što ti snaja sad sjela u krilo

Među mnogobrojnim običajima u Baranji u ovoj koreogafiji prikazan je običaj zaruka. Mladić djevojci poklanja jabuku, koja je simbol zaruka. U koreografiji se pojavljuju stare baranjske pjesme Stiglo je proleće i Okreni se lepa Janjo koje se obično vezuju uz zaruke. Samo u Torjancima, selu na krajnjem zapadu Baranje plešu se plesovi Kabanica, Tako tako Adame i Diridika

Oću da se ženim, život da promenim, ej prosit ću te curo moja ja

U selima neposredne okolice Zagreba još donedavno plesao se na svadbama starinski ples “sukačko” – ples svatovskih kuharica. Zatim slijede polka i drmeš, koji ima svoju varijantu “drobničicu”. Njena je značajka da se plesaču koji stoji u mjestu tijelo sitno, “drobno” trese.
Koreografija: Zvonimir Ljevaković
Glazbene obrada: Božo Potočnik

Na sjeveru Hrvatske nalazi se Međimurje. U plesovima se osjeća jak utjecaj mađarskih čardaša. Mnogi plesovi su nestali za vrijeme mađarizacije ovog područja, pa su narodni koreografi na osnovi starih melodija načinili plesove u skladu s starim melodijama. Takvi su naprimjer plesovi Faljila se Jagica divojka i Baroš oj Barica. Tu se plešu vrlo atraktivni plesovi kao Šopka tanec (ples sa šeširima) i Kuritari.

Kuritari – temperamentni ples iz Međimurja

Običaj i plesovi iz Pokuplja. U zapadnoj Hrvatskoj, a naročito u Pokuplju, još i danas se u nekim mjestima izvodi ophod momaka kroz selo za Jurjevo. Momci donose travicu i grančicu u dvorište i na taj način označavaju početak proljeća. Uvečer pred crkvom okupe se i djevojke i ples počinje. Plešu se Đikalica, Šimićka, polka i drmeš. Posebnost pjevanja u ovoj regiji je pjevanje mimo ritma plesa.

Grličica grkovala – djevojke se pridružuju momcima

Plesovi u Lici su uglavnom bez glazbene pratnje, osim jednog najstarijeg plesa Tanac, koji se pleše uz pratnju tambure dangubice. Naročito je značajna uloga kolovođe – zapovjednika plesa, koji je najbolji plesač i odgovorna osoba za red na plesu.

Rvatski tanac – lički ples u dvije nasuprotne linije

Poskočica iz južne Dalmacije često se naziva Linđo! Linđo je najpopularniji ples Dubrovačkoga primorja koje se nalazi sjeverozapadno od grada Dubrovnika. Pleše se uz pratnju lijerice – starinskog gudačkog glazbala iz južne Dalmacije s tri strune. Parovi su raspoređeni uokolo svirača, a plesne “zapovijedi” u duhovitim i glasnim povicima uzvikuje kolovođa i vlada kolom

O sebi – plesna figura iz Dubrovačke poskočice

Karakteristični gradski ples blizak dvorskim plesovima europske aristokracije, sa prepoznatljivim minimalističkim pokretima tako neodoljivo povezano sa splitskom fjakom. Sastoji se od tri plesa: monfrina, četvorka i šaltin polka. Odlike plesova su elegantnost pokreta, profinjeno držanje i mekoća koraka u kojima se ogleda utjecaj zapadnog dijela Mediterana.
Koreografija: Branko Šegović

Monfrina – elegantni ples iz Splita

Plesovi iz Primorja (okolica Crikvenice i Novog Vinodolskog) su parovni plesovi koji pripadaju jadranskoj plesnoj zoni. Najčešći plesovi su Hrvatski i Potresuljka, koji se izvode uz pratnju triještine (verzija harmonike). U koreografiji se pojavljuje i pjesma Zaspal Pajnave u dvoglasju tijesnih intervala.

Zaspal Pajnave – pjesma u ljestvici tijesnih intervala

Na otoku Krku pleše se u parovima. Parovi kružno obilaze prostor uz promjene smjera kretanja pred sopcima. Najčešće se obilazi u smjeru kretanja kazaljke na satu. Tanac se najčešće izvodi poskakujući. Drugi osnovni korak je sitno prebiranje nogama, tzv. prebir. Tanac se može plesati i u dva nasuprotna reda, kontradanse. Krčki plesovi su specifični izraz otočnoga puka koji se izvodi uz pratnju sopila (sopela), tradicijskog instrumenta specifičnog zvuka koji se svira u paru.

Figura vrtet

Balun ili balon, najrašireniji je i najizvođeniji narodni ples u Istri. U njegovu izvođenju sudjeluje više plesnih parova ravnomjerno raspoređenih po kružnici, s plesačem s unutarnje i plesačicom s vanjske strane kruga. Oni se kreću suprotno od smjera kazaljke na satu, dok se jedan par, ili nekoliko pojedinačnih plesača, okrećući se oko svoje osi, vrte u smjeru kazaljke na satu. Na prvome mjestu u plesnom nizu nalazi se glavni plesač s partnericom, koji povikom »opsasa« ili udarcem noge o pod daje znak ostalim plesačima za promjenu plesne figure koje mogu biti šetat, valcat, prebirat i vrtet. Glazbena pratnja mih ili roženice (sopele).
Koreogafija i glazbena obrada: Ivan Goran Matoš

Balun – Parovni ples uz mih, parovi se nalaze na kružnici

Uz mnogo zvonjave, buke i gotovo magijskih plesova skupina maskiranih ljudi s ogromnim šeširima okićenim cvijećem (neki sa životinjskim maskama), ogrnuta ovčjim kožama, vitlajući sjekirama i toljagama, danima obilazi okolna sela i ne da nikome mira. Prizor je to i opis povorke zvončara s područja Kastavštine i njihova tradicionalnog obilježavanja Pusta (poklada). U pradavna vremena dio ovog folklornog prikaza služio je u ritualne svrhe kako bi se u zimsko dobra prizvalo bogove plodnosti, otjeralo zle duhove, ali i zaštitilo stoku od uroka.

Kolo zvončara

* Koreografije koje prikazuju običaje Hrvata koji žive izvan granica Republike Hrvatske


POSEBNI CJELOVEČERNJI PROGRAMI