U ponedjeljak je 16.5.2022. godine u Gorjanima bio posljednji ispraćaj Matije Pavića – našeg čič’ Mate. Okupio se velik broj ljudi koji su ga poznavali i poštovali i na ovaj simboličan način ispratili i pozdravili ovoga velikog čovjeka.
Članovi KUD-a „Tena“ ispratili su ga pjesmom koju je toliko volio i posebnim riječima o njemu i onome što iza njega u Teni ostaje.
Posljednji pozdrav donosimo u cijelosti:
Ivan Mažuranić je rekao:
„Nije visok tko na visu stoji,
Nit je velik tko na visu stoji,
Nit je velik tko se velik rodi,
Već je visok tko u nizu stoji,
I visinom nadmaša visine,
A velik je tko se malen rodi,
Al kad pane, golem grob mu treba.“
Teško je riječima opisati svu veličinu ove izuzetne, jedinstvene i neponovljive osobe koja je od rođenja nosila folklor u srcu, koja je istinski živjela i voljela slavonsku pjesmu. Rijetki su primjeri tako velikih ljudi koji duhom ostaju mladi i koji nam se zauvijek uvuku pod kožu. Naš čič’ Mata je punim plućima, svim srcem i dušom svojom živio ovaj slavonski život, volio je svoju ravnicu i svoja slavonska polja, svoje Gorjane, ali najviše od svega široku slavonsku pjesmu i druženje.
Mata, bio si i ostat ćeš velika duša slavonska. I svatko tko te poznavao osjetio je tu ljubav, dobrotu i srdačnost kojom si zračio na svakom koraku. Bio si predivna osoba puna ljubavi, znanja i poštovanja za druge, osoba koju su ispunjavale obične, male stvari. Volio si pjevati, pogotovo o Slavoniji, uvijek si ju nosio u srcu i na svim putovanjima s nama ponosno si nosio svoju šokačku reklju i kapu na glavi. Oh, kako li si samo znao zapjevati- sjećaš li se kako si samo izveo „Peče čiča rakiju“ u modernoj verziji (repao si stihove) i time publiku dignuo na noge ili kako si jezik lomio kako bi naučio kinesku pjesmu? A naši odlasci i pripreme u Sungeru na kojima smo se još više zbližili i stvarali neizbrisiva sjećanja (kada si nam nakon veselog druženja rekao: „Sve mi je jasno, da su mladi i da su ponekad malo razuzdani, al´ da sjede na ´ladnom betonu, e to mi nikako nije jasno?“) E Mata, Mata…
A tvoj smisao za humor? Oh, kako si nas samo znao zezati: na turneji u Španjolskoj kada si dečkima prodao foru da se s brojem putovnice mogu podići novci na bankomatu? Sjećaš li se kako si se znao našaliti i reći da su ti se s nama u Njemačkoj izlizali kukovi pa ih moraš mijenjati? Kako si u Poljskoj sa nekolicinom članova kasnio pa se pojavio u kočiji kako ne bi dobili žute kartone? I svaki put bi se onako lukavo smješkao, znaš na što mislim: onaj tvoj dječji osmijeh koji se čovjeku toliko znao uvući u srce… i rekao si : Lipo mi je s vama…
E moj Mata, sigurna sam da svatko tko je danas ovdje prisutan ima neku uspomenu na tebe. Gledaj samo koliko te je ljudi došlo ispratiti danas… to mogu samo veliki ljudi poput tebe! Čast je bila poznavati te kao čovjeka i prijatelja, a odrasti uz tebe, upijati tvoje znanje i provesti trenutke s tobom koji su danas od neprocjenjive vrijednosti, dokaz su ljepote tvoje duše i postojanja.
Beskrajna ti hvala na svim divnim uspomenama koje smo zajedno stvarali. S pjesmom i plesom, neizmjernom dobrotom, bezuvjetnom ljubavi, čistoćom i neiskvarenošću poput malenoga dječaka koji majci svojoj trči u krilo… pohrli u zagrljaj Onoga koji te je nama podario, u zagrljaj nebeske majke i zboru anđela koji jedva čekaju da zapjevaš punim plućima i da se gromoglasno zaori pjesma, ona široka i ravna slavonska koju si najviše volio. Sigurni smo da ćeš biti najbolji glas i najsjajnija zvijezda i da ćeš im uljepšati dane kao što si to svakodnevno nama!
Udahnimo duboko, sklopimo oči na trenutak i vratimo slike koje će nas zauvijek uz njega vezati jer… Čovjek ne nestane kada ga više nema, on jednostavno nastavi živjeti s nama u našim djelima i pjesmama. I kad god se bude začula pjesma Vesela je Šokadija, čut ćemo i Matin glas koji će nas podsjećati da je još uvijek prisutan u nama, zagrlit će nas njome kao sunce slavonske ravnice. I iako se danas moramo oprostiti od njega, nikad jače i glasnije ne odjekuju stihovi „I kad umrem, pjevat će Slavonija…“. Pjevaj Slavonijo! Pjevaj najglasnije što možeš za ovoga velikana kojeg su poznavali ne samo Slavonci, nego cijela Hrvatska pa i oni izvan njezinih granica.
Mata, Slavonija te nikad zaboravit´ neće!
Počivaj u miru Božjem!